RUKJA

    Šta je rukja?

Rukja(ar.ar-ruqya) je učenje određenih ajeta osobi koja je opsjednuta džinnima.Učenje odredjenih ajeta džinni reaguju i počinju da ispuštaju neobične glasove glasom opsihrene osobe.Nekada će oboljela osoba progovoriti glasom kojeg inače ne može proizvesti ili jezikom kojim nikada nije govorio.To je glas džinna koji govore iz njega.Kada džinn progovori uče mu se i dalje ajeti i traži se od njega da napusti dotičnu osobu,da primi islam ili ako neće da izadje obično bude ubijen ili silom istjeran.Ovog puta nećemo o tim detaljima,samo ćemo napomenuti da oboljela osoba nakon što džinn progovori obično više ne osjeća šta se dešava niti osjeća bolove ukoliko bude udaran za vrijeme liječenja a ni poslije liječenja kada se ″probudi″iz takvog stanja.

Dozvoljeno je učiti rukju samome sebi,a i da drugi uči oboljelom.Ali,ukoliko rukju uči zdrava osoba oboljeloj,trebalo bi da je uči onaj ko koliko-toliko poznaje svijet džinna i njihove moguće laži jer su skloni laganju.Zatim,učač rukje mora poznavati osnovne islamske propise i pridržavati se istih.Osoba koja je sklona činjenju grijeha ne treba da uči rukju drugome jer bi džinn iz opsihrenog mogao prijeći u samu tu osobu.Takodjer,rukju ne može učiti muškarac tuđoj ženi bez prisustva njenog mahrema.

Zatim,isto tako,osoba koja jednom bude izliječena od sihra i vradžbina mora da se mnogo više posveti ibadetu i da još više pazi na svoje grijehe jer džinni imaju svoje zajednice,pa ako je njihov član zajednice ubijen,osjetiće miris njegove krvi i napadati dotičnu osobu,a ako je istjeran on je ostavio svoj trag drugima.Zbog ovog (gore spomenutog) čovijek prije nego se podvrgne liječenju od džinna treba da ima ove stvari na umu i da dobro razmisli.

Stavovi i mišljenja vezana za šerijatsku rukju

Prije nego što bilo što kažemo o pravilima vezanim za liječenje šerijatskom rukjom, neophopno je spomenuti da diskutabilni postupci koji se ponekad pojavljuju prilikom učenja rukje, nijesu na istom stepenu. Naime, neke su određene radnje strogo zabranjene, pa ih s toga nije dozvoljeno praktikovati uz rukju. Za razliku od  njih, neke, iako samo prekršajne, je bolje izbjegavati, ali, ako bi ih učač i učinio, njegovo bi liječenje i dalje bilo validno, jer zbog tih prekršaja ne treba dovoditi u pitanje regularnost takve rukje. Ponavljamo da će i pored prisutnosti određenih prekršajnih radnji, rukja biti ispravna, validna i pravilna, jer se ne radi o kršenju određenih propisa za koje postoje jasno objašnjena pravila za svaki korak, već o fleksibilnijem polju u kojem se neke radnje mogu primijeniti a neke izostaviti, pod uslovom da se s istima ne izlazi iz okvira vjerozakona. Sličnu situaciju nalazimo kod hidžame, koja je u periodu Božijeg Poslanika, s.a.v.s., pa i njemu samome, rađena sa životinjskim rogom, a prorezi džidžom, da bi se danas hidžama, takođe kao sunnet Božijeg Poslanika, s.a.v.s., radila sa plastičnim ili staklenim čašama, pumpicama, jodom, vatom, žiletom, skalperom, bivacinom i sličnim propratnim priborom, koji se po svojoj formi razlikuje, ali je bitno da suština ostaje ista i šerijatski potkrijepljena te da je takođe u objašnjenju koje slijedi namjera samo da se i u procesu praktikovanja šerijatske rukje u današnjici primjenjuju možda određeni obuhvaćeniji koraci koji su sami po sebi duži od postupanja Allahovog Poslanika, s.a.v.s, kao što je na primjer slučaj obraćanja džinnu, kojemu se Resuljullah obratio sa manje riječi nego što učači rukje danas primjenjuju jer, logično je da će Allahovog Poslanika prije poslušati nego današnjeg čovjeka tj. učača rukje. Ono što je i ovdje međutim bitno jeste da je suština u tome da se džinn istjera ili ubijedi izaći, a sve to s istim ciljem, da bi opsjednutog oslobodili i naravno okvirima se šerijatskog prava ne suprotstaviti. U ovom nastojanju, naravno da se vjerovatno mogu omaći neki diskutabilni detalji i prekršaji, ali nenamjerni, neisplanirani i nikako s ciljem i svjesno protiv šerijata ili sunneta usmjereni.

            Svakako, zalaganje svakog učača rukje bi trebalo biti usmjereno u svođenju tih nesigurnih radnji na minimum s ciljem postizanja većeg efekta i bereketa tj. uspjeha prilikom liječenja Kur’anskom rukjom.

            Kada je pak riječ o prisustvu harama prilikom obavljanja rukji, neophodno je iste bezuslovno otkloniti i rukju od istih očistiti kako bi ona bila i ostala validna tj. ispravna. S tim u vezi, pojednostavićemo objašnjenje o šerijatski valjanoj tj. ispravnoj rukji, spominjanjem uslova čijim će se ispunjavanjem ista svrstati u deredžu Allahovih dozvoljenih radnji i procesa, a to su:

1. Da bude uz spomen Allahovog govora, Njegovih lijepih imena i uzvišenih svojstava, tj. da bude iz Kur’ana, iz haditha ili u bilo kojem drugom obliku govora tj. dova koje u sebi ne sadrže primjese idolopoklonstva i paganstva.

2. Da se rukja izgovara na arapskom ili na bilo kom drugom jeziku čije će značenje biti razumljivo i shvatljivo.

3. Onaj ko uči rukju, ili je sluša, mora biti uvjeren da ona ne liječi sama po sebi, jer bi to bilo nevjerstvo, već da je Uzvišeni Allah Taj Koji Liječi, a da je rukja samo sebeb kada izgovaranjem Allahovih riječi, haditha Božijeg Poslanika ili naših molbi sadržanih u istoj, dolazi do uspjeha, voljom i uslišenjem od strane Vrhovnog i Premilostivog

Zakonodavca. Isto tako, rukja neće biti korisna ako čovjek nije uvjeren da ona kao povod ne može uticati. 

      Sada ćemo se u par navrata osvrnuti na neke od diskutabilnih pojava, koje bi po mogućnosti bolje bilo izbjegavati, ali, ukoliko budu primijenjene, neće dovesti u pitanje ispravnost i validnost šerijatske rukje.

I.  Puštanje rukje putem telefona ili interneta

Ono na što učenjaci današnjice upozoravaju jeste i to da se rukja uči putem telefona ili online. Govoreći o rukji, islamski učenjaci navode da učač treba direktno učiti Kur’an osobama koje liječi.

II.  Grublji pristup opsjednutom

Konsenzusom islamskih učenjaka, nema smetnje u tome da učač rukje blago udari opsjednutog, jer je u vjerodostojnom hadithu zabilježeno da je to činio Allahov Poslanik, s.a.v.s., ali  da u tome ne pretjeruje niti da koristi električne šokove i druga pomagala koja mogu izazvati bol.

U nastavku se navodi slučaj kada je šejh Ibn Baz bio upitan o udaranju bolesnika i njegovom pritiskanju za vrat prilikom rukje, kada je kazao: “To čine neki ljudi, a to bi trebalo ostaviti, jer se može desiti da mu nanese povredu.“ Zabilježeno je da su neki učenjaci praktikovali udaranje prilikom učenja rukje, ali je to diskutabilan postupak.

III.  Prelaženje granica u razgovoru sa džinnom

Takođe se od strane islamskih učenjaka kao negativan potupak spominje pojava koju pojedini učači rukje primjenjuju, a to je prekomjerno i bespotrebno razgovaranje sa džinnima koji se nalaze u tijelu opsjednute osobe. Ukoliko učač rukje ima potrebu, može kratko da razgovara sa džinom, da ga pozove da izađe, da ga upozori da nije dozvoljeno da uznemirava ljude, ili da mu ukaže na grijeh koji čini, a ne da razgovara o nečemu bespotrebnom, kao što se veoma često dešava.

To prelaženje granica u bespotrebnom razgovaranju sa džinnima oko sumnjivih radnji, mnogima je donijelo više štete nego koristi jer su ispitivanjem džinna o postavljaču sihra znali da dovedu dotične familije do razdora odnosno smutnje, zbog toga što su džinni prstom pokazivali na obližnje članove familije.

S tim u vezi, Stalna komisija za fetve rekla je: “Ne priliči da učač rukje pretjeruje u pogledu razgovora sa džinnima, osim onoliko koliko za tim ima potrebe.” (Fetve Stalne komisije, 1/102)

Kao dokaz navode predaju u kojoj se kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., učeći rukju, izgovarao: „Izlazi, Allahov neprijatelju!“

____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

[1] (Hadis bilježi Ibn Madža, od Osmana b. Ebu Asa, šejh Albani, Sahih ve daif Sunen Ibn Madža, 8/48, broj hadisa 3548, ocijenio ga je vjerodostojnim)

IV.  Ubijeđenost da se zasigurno radi o određenoj vrsti sihra

   Nije rijedak slučaj da vam se obrate iz raznih krajeva svijeta i pri samom susretu s vama kažu da su opsjednuti od te i te vrste sihra. Kada ih upitate kako su do tog saznanja došli govore vam da su bili kod tog i tog koji tvrdi da je to ta vrsta u pitanju. S velikom sigurnošću tvrde da je oboljela od sihra, ne uzimajući u obzir da se baš u par slučajeva kasnije uočilo da se  radi o psihičkom oboljenju. Naravno da na taj način nerijetko postižu kontraefekat, tako što na osobu veliki trag ostavlja činjenica da je bolesna i to što je saznala o kojoj se vrsti sihra radi. Tada ista s tim saznanjem živi, što još negativnije biva, jer ne samo da se ne trudi u popravljanju svog psihičkog sklopa, već se prepušta tome i svoje stanje još više produbljuje u neuravnoteženo ponašanje. Prema tome, najsigurnije je  odgovorno i čvrsto ne tvrditi o kojoj se vrsti sihra radi kod osobe, s obzirom na to da je to zapravo svijet gajba i nepoznanica i s obzirom na to da je svim stručnim kadrovima, učačima rukji poznato da džinni u mnogome ne govore istinu već samo šire smutnju i nered. Najadekvatnije rješenje s toga jeste da se maksimalno potrude u riješavanju problema kod dotične persone, a da se po mogućnosti što dalje drže od čvrstog ubijeđenja o nečemu što je nemoguće dokazati i o onome što je za nas gajb.[2]

V.  Postavljanje Kur’ana na prsa opsjednutog

   Nerijetko se takođe može vidjeti da neki učači prilikom rukje, postavljaju otvoren Kur’an na prsa opsjednutog, smatrajući da će to od posebnog značaja za riješavanje stanja istog biti. Radi se međutim o postupku na koji mnogi islamski učenjaci ukazuju i smatraju ga neispravnim. Naravno, donešeni stav od strane istih islamskih učenjaka po tom pitanju jeste zbog toga što nikada ne smijemo zaboraviti da je lijek u iskrenom učenju Allahovog govora – Kur’ana, a ne u samoj knjizi – mushafu, u kojem je napisan taj govor, jer bi opsjednuti mogao shvatiti da se radi o vrsti hamajlije.

VI.  Grupno liječenje – džematska rukja

    Prema mišljenju šejh Uthejmina i mnogih drugih islamskih učenjaka, rukja bi se po pravilu trebala izvoditi pojedinačno, svakom ponaosob, a ne u kolektivu. Ovo je naravno opšte prihvaćeno naše pravilo, jer smo i mi na početku samo pojedinačne rukje izvodili. Željeli bismo s toga, kada bi se u skorijem vaktu ponovo vratili najispravnijoj praksi, izvođenjem pojedinačnih rukji, u što su se iznenađujuće umetnuli mnogi otežavajući faktori i okolnosti koje prosto, makar zasad, onemogućavaju sprovođenje na taj način. Do debalansa i ove pojave dolazi zbog nemogućnosti postojanja uslova za kontrolu i upravljanje sa raznim neočekivanim, iznenadnim i  nesavladivim pojavama koje vas kontinuirano zadese, sve dok se ne ispune bolji uslovi za mogućnost  poštivanja ovog pravila. Ti otežavajući faktori koji se pojavljuju kao smetnja za sprovođenje pojedinačnih rukji znaju biti mnogobrojni, a mi ćemo navesti samo neke od njih. O tome kakve su težine i neprijatnosti na ovom polju najbolje mogu znati oni koji se bave učenjem rukje. I pored velike želje da se maksimalno pridržavaju svih pravila, ipak se tu počešće dešavaju tako neočekivane i zbunjujuće radnje da često i sami učači bivaju ubačeni u nepredvidivu klopku, o čemu možemo neke druge prilike, a ovog puta navodimo neke otežavajuće okolnosti koje vas često primoravaju na učenje kolektivnih rukji:

    Prema mišljenju šejh Uthejmina i mnogih drugih islamskih učenjaka, rukja bi se po pravilu trebala izvoditi pojedinačno, svakom ponaosob, a ne u kolektivu. Ovo je naravno opšte prihvaćeno naše pravilo, jer smo i mi na početku samo pojedinačne rukje izvodili. Željeli bismo s toga, kada bi se u skorijem vaktu ponovo vratili najispravnijoj praksi, izvođenjem pojedinačnih rukji, u što su se iznenađujuće umetnuli mnogi otežavajući faktori i okolnosti koje prosto, makar zasad, onemogućavaju sprovođenje na taj način. Do debalansa i ove pojave dolazi zbog nemogućnosti postojanja uslova za kontrolu i upravljanje sa raznim neočekivanim, iznenadnim i  nesavladivim pojavama koje vas kontinuirano zadese, sve dok se ne ispune bolji uslovi za mogućnost  poštivanja ovog pravila. Ti otežavajući faktori koji se pojavljuju kao smetnja za sprovođenje pojedinačnih rukji znaju biti mnogobrojni, a mi ćemo navesti samo neke od njih. O tome kakve su težine i neprijatnosti na ovom polju najbolje mogu znati oni koji se bave učenjem rukje. I pored velike želje da se maksimalno pridržavaju svih pravila, ipak se tu počešće dešavaju tako neočekivane i zbunjujuće radnje da često i sami učači bivaju ubačeni u nepredvidivu klopku, o čemu možemo neke druge prilike, a ovog puta navodimo neke otežavajuće okolnosti koje vas često primoravaju na učenje kolektivnih rukji:

 ___________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

[1]( El-Ahta el-dželije limualidži er-rukja eš-šerije / Jasne greške kod učača rukje, 11. i 12. greška)

1.   Mnogo je teških slučajeva koji usljed panike od teškog psihičkog ili tjelesnog oboljenja kreću nenajavljeno iz dalekih krajeva i pojave se ispred vaše kuće. Članovi porodica u troje, četvoro ili petoro kola u kojima drže za ruke opsjednute ili ih ubjeđuju na skori uspjeh.

2.  Vi ste već bili gdje učite Kur’ansku rukju jednom slučaju kojom ste prilikom zamolili roditelje njegove npr.da ga imaju na oprezu dok ne pogledate ko to svira, kada tamo ugledate još par auta u kojima se drugi već muče sa obuzdavanjem novih pristiglih nenajavljenih i mukom obavijenih slučajeva. Ako se vratite i nastavite samo sa započetim slučajem, naravno da biste morali da vjerovatno prekinete sa radom i prije potrebnog vremena, ili ako samo sa njime nastavite ne možete da znate dokle će to da traje, i hoće li se što iskomplikovati ili odužiti, a ostali već čekaju sa tako neobuzdljivim slučajevima u kolima za koje takođe ne znate kako mogu zbog svoje opsjednutosti odreagovati.

3.  U jednom danu ih zna biti i do pedeset, a učač rukje na jednom zahtjevnijem slučaju mora provesti i po dva ipo sata, učeći nad njime. Preznajajući se, braneći se, od čestih napada opsjednutih, shvatljivo je da fizički postaje naporno, ili nemoguće izdržati sa još tolikim brojem sličnih koji čekaju red.

4.  U tom slučaju i sam učač rukje se počinje gušiti zbog nemogućnosti da izađe na kraj sa obavezama vezanim i za svoj život. Nailazi na poteškoće čak i na obavljanje namaza, molitvi i ibadeta zbog kojih je stvoren i ispred čega ne smije postavljati ništa. Suočava se sa brojnim obavezama oko porodice. Uz to treba imati vremena i za ishranu, sređenost, tj. higijenu, jer pri tolikom naporu bude i znoja, a on u stvari nema vremena ni za san i odmor?

5.  Ako učač, rukju obavlja u svojoj kući, njegova porodica prestaje mirno živjeti, jer to više liči na neku stanicu.

6.  Mnogi slučajevi u zavisnosti od stepena problema ili opsjednutosti posežu za mnogim nasilnim radnjama ili lomljenja po kući, što posebno stresno biva za porodicu, a pogotovo djecu učača rukje.

7.  Isto se to dešava kada pristižu u razna doba noći iz dalekih krajeva, kucajući na vrata od kuće u kojoj spavaju i vaša djeca, a kojom se prilikom izlažu dodatnim stresovima, jer se sa nekim pridošlim slučajevima dešavaju razne neartikulisane scene i vriske, što za porodicu biva pravo bunilo, ali ništa manje i za učača rukje koji je možda tek legao bio da odmara poslije iscrpnih sličnih slučajeva tokom cijelog dana i večeri, što se ne bi izdešavalo da postoji neka druga samostalna kuća ili prostorija s kojom bi se izbjegli svi ti neprijatni događaji za učača i njegovu porodicu.

8.  Djeca učača rukje nemaju više svoje djetinjstvo kao i ostala djeca u okruženju, jer ova nemaju više gdje ni da se igraju, nemaju mogućnosti da uče. Njegova ženska obitelj biva začaurena usljed nemogućnosti komocije u sopstvenoj kući, ili će biti izložene konstantnim obavezama oko spremanja obroka pridošlim iz daleka, a svima sokove, kolače, kafe itd.

9.  Teški slučajevi koji dolaze iz daleka, a koji pri samom susretu sa vama počinju da psuju, pogrdno se i vulgarno izražavaju, napadaju ili prijete, utiču na remećenje finog kućnog vaspitanja djece učača rukje. Istoj, prvo što bude zbunjujuće, jeste takav način ponašanja i psovki na njihovog oca, u prvi mah misleći da zaista postoji neki razlog, a ustvari je to navala bijesa tog džinna koji je unutar čovjeka i koji želi da prouzrokuje razne nemile scene samo da bi pokušao izbjeći podvrgnutost rukji.

10.  Takav slučaj se najvjerovatnije ne može riješiti ni za nedjelju dana, jer ga trebate pripremati na ibadete, namaze, dhikr, uputiti i upoznati ga sa načinima i metodama riješavanja njegovog stanja, pa onda i sa održavanjem istog nakon oslobađanja od sihra i džinna npr. Na taj način ostali bi trebali sačekati nedjelju dana dok se ovaj slučaj ne riješi, zapravo niko osim Allaha Svevišnjeg unaprijed ne zna kako će sve to teći. Kako se ostali ne bi izlagali riziku komplikovanja njihovog opsjednutog stanja i kako bi blagovremeno nastojali izaći u susret i njima, mnogi učači rukje postupaju prema nekoj svojoj logici, da se pomogne i njima i da ih ne ostave u patnji, odluče ih podvrgnuti kolektivnoj rukji, na kojoj će se blaži slučajevi blagovremeno riješavati i usmjeriti svojim kućama, a sa težim slučajevima bi se svaki put nastavilo ostajući u prostoriji sa članovima njihovih porodica kako bi se uz veći napor nastojalo doći do poboljšanja stanja.

11.  Puno je i male djece napadnuto urokom, sihrom ili džinnima usljed čega nemaju mira. Ni ljekari a niti utješni roditelji, ne mogu zaustaviti njihov plač ili boli, pa kada vam se i takvi pojave ili čak i najave, brže – bolje ih prihvatite i usmjerite kolektivnoj rukji s ciljem da otklonite njihove muke i patnje njihovih roditelja. Ovako se zakazuje istim ili sličnim slučajevima, ako se najave da dođu na rukju koja treba da se održi, usklade se formirajući kolektivnu rukju a sve s ciljem urgentnog pristupanja i nastojanja da se blagovremeno svima izađe u susret. Na ovakav način, djecu, njihove roditelje ili one koji su novonastalim opsjednućem napadnuti, u većini slučajeva, oslobodite sa jednom proučenom rukjom i ne moraju produbljivati svoju patnju čekajući da dođu na red za nekih npr. 10 – tak dana. Naravno, sasvim slučajno, ali iznenada, usljed postojanja velikog broja nevoljnih, dolazi do formiranja određene grupe i to sve s jedinstvenim ciljem da se oslobode patnjom prijavljeni i namučeni.

12.  Prisutnost ovog broja za sobom povlači i potrebu ozvučenja, koje pored te uloge ima i poseban značaj, jer onemogućava ili maksimalno ublažava dopiranje reakcija od pojedinaca, a s druge strane omogućava liječniku da se po potrebi može pozabaviti istjeravanjem kojeg džinna spremnog za izlazak iz tijela određene osobe i onih koji ne mogu više izdržati učenje rukje. I ovdje je efekat ozvučenja s istim ciljem kao i kod primjene istog kod ezana. Značaj istog se ogleda i u tome što se rukja ne mora prekidati ostalima usljed čega će samo u dobitku biti, jer će njihovo stanje, zbog kojeg su tu došli, biti do kraja propraćeno rukjom za rješavanje njihovih problema a da se u isto vrijeme pritom postigao efekat kod onih kojima je liječnik mogao prići i istjerati entitete iz tijela. Na ovakav način, kako nam je javljeno kasnije, u 98 % slučajeva kod djece je bilo uspjeha još prve noći, jer se negativnoj energiji tj. uroku, džinnima ili sihru, nije dopustilo čvršće nastanjivanje. Koliko je samo bilo slučajeva prikovanih za bolnički krevet usljed patnje, gladi i iznemoglosti, jer nijesu pristajali, tj. nijesu im džinni dopuštali da jedu a da su se odmah po izlasku iz te takve rukje oslobodili patnji i odmah po izlasku od svojih roditelja tražili da jedu, na koji se način u gro slučajeva dokazalo da se njihovo stanje riješilo.

       Napominjemo da se podvrgavamo opisanim modelima rukji samo zbog navedenih, primoravajućih okolnosti, kako bi se napadnutim što prije izašlo u susret, te da se ovoj metodi neće pristupati naravno, onda kada za to ne bude postojala potreba, već će se opuštenije i rasterećenije prići pojedinačnom prijemu, poštujući na taj način pravila rukje, što će i za samog liječnika manji napor bit, i veća radost kada se pravila u potpunosti bude pridržavao. S ovim razlozima dakle ne želimo kolektivne rukje proglasiti potpuno ispravnim,  već navodimo okolnosti koje učače rukje često natjeraju da i njih primijene, a o teretu istog, ponavljamo još jednom, zaista najbolje mogu znati oni koji taj napor na sebi nose, ili oni koji isti od drugih žele da otklone.  Ponavljamo dakle, još jednom, da  održavanje kolektivnih rukji ne spada u stupanj kršenja Božijih pravila, jer se ne mijenja propis izvršavanja ibadeta, već se radi o mišljenju mnogih učenjaka da je bolje pojedinačno, a s druge strane, rukja spada u dobrovoljni a ne obavezujući čin svakog pojedinca.

13.  Ako ne postoje adekvatni uslovi, već se mora rukja obavljati u džamiji, u kojoj postoji velika odgovarajuća površina, koja omogućava najkvalitetniji rad i uspjeh za liječenje, zbog mubarek mjesta, ibadeta, dhikra, ezana, ikameta, namaza, čistoće i udaljenosti od harama i ako bi učač na svih pedeset slučajeva morao da radi samostalno, na svakog provodeći ponajmanje sat vremena, ne bi se u istu mogli obavljati pet vakat namaza.

14.  Dan i noć samo 24 časa traju. A za tako kratko vrijeme, učač rukje koji takođe, kao i svi ostali ljudi mora živjeti i potrebu kao svi ostali ljudi imati, ne bi ni fizički ni psihički mogao izaći u susret sebi a ni drugima ako bi se svim tim tolikim potrebama za tako kratko vrijeme trebao suočavati.

15.  U krajevima gdje šerijatska pravila i nijesu toliko poznata, na zakazane rukje dolaze samo žene bez mahrema, iz kog razloga učači rukje tu pojavu žele nadomjestiti kolektivnim rukjama. Ista se problematika pojavljuje u takvim krajevima i što se načina odijevanja tiče, pa čak i kada dolaze na učenje rukje.

16.  A tvoj samostalni odlazak po kućama, kao učača rukje, je prosto rizičan, neizvjestan i nesiguran za obije strane…

Profesor Šerijatskog Prava: Ferid Orahovac

Šejtan izlazi na lijevu nogu

Reporteri  ‘Vijesti\’ na egzorcističkoj seansi u džamiji u Vladnama kod Podgorice

Piše: Olivera Lakić

Obred istjerivanja đavola počeo je molitvom. Nakon toga su ljudi u džamiji u selu Vladne, nadomak Podgorice, stali u dva reda. U prvom je bilo desetak muškaraca, u drugom petnaestak žena i jedno dijete u naručju majke.

– Zatvorite oči i ne otvarajte ih dok vam ih ja ne otvorim ili vas povučem za palac. Koncentrišite se na riječi koje vam govorim. Te riječi mogu kod vas izazvati glavobolju, mučninu, bol u kičmi, lupanje srca, gubljenje ravnoteže… Molite se Bogu da vam pomogne, iskreno, iz srca – rekao je na početku obreda tridesetogodišnji Ferid Orahovac, jedini čovjek u Crnoj Gori koji tvrdi da uspješno liječi ljude koje su napali šejtani, džini i sihiri.

Nakon toga, podijelio je ženama peškire da pokriju glavu dok su muškarci i dječak ostali gologlavi.

Mladi šeih govori molitve iz Kur”ana na arapskom i nepresrtano šeta između ljudi. Nekima od njih zagleda u oči podižići im kapke tek toliko “da otkrije džine u tijelu”

Nakon desetak minuta molitva reaguje na jednog mladića. Počinje otežano da diše, tresu mu se ruke i nekontrolisano pokreće glavu. S vremena na vrijeme otme mu se glasan uzdah i krik. Mladić pada na pod, tijelo mu se trza. Šeih poziva đavola da izađe iz njegovog tijela i čas šapuće, čas glasno govori u mladićevo uvo: “Izađi, ne možeš nas prevariti. Napusti to tijelo. Možeš izaći milom ili silom” – govori on dok se tijelo na podu bolno izvija. Mladić diže lijevu nogu i nekoliko puta njom snažno udara u pod.

– Izađi kroz lijevu nogu – šeih još jednom poziva nečasivog.

Ovoj nadrealnoj sceni prisustvovali su reporeteri “Vijesti” početkom prošle nedjelje.

Stotine ljudi, svih vjera i godina starosti, posjeti mjesečno mladoga šeiha. On tvrdi da nedjeljno može izliječiti njih dvadesetak.

Orahovac je profesor islamske teologije. Diplomirao je na najstarijem i najpoznatijem univerzitetu “Al Azharu” u Kairu, na odsjeku za šerijatsko pravo. Uporedo je pohađao i oblast liječenja Kur”anom, diplomirao pred najpoznatijim liječnicima iz arapskih zemalja i dobio titulu šejha.

– Kod oboljenja koje prouzrokuju džini, šejtani ili sihire, odnosno magija, ljudi su prinuđeni da pomoć traže na nekim drugim mjestima. Konkretno, kod mene se prijavio veliki broj onih kojima, nažalost, nijesam mogao izaći u susret jer je nemoguće da ih primim u tako velikom broju – kaže Orahovac.

On objašnjava da džini ulaze u tijela ljudi i imaju moć da uzrokuju sva postojeća medicinska oboljenja. Oni se, kaže, zapravo kriju iza tih oboljenja tako da je savremena medicina nemoćna.

– U većini slučajeva za pomoć mi se obraćaju ljudi zbog uginuća ploda u materici, odnosno pobačaja, raznih poremećaja kod novorođenčadi, steriliteta kod žena ili impotencije kod muškaraca, epilepsije, leukemije, štitne žlijezde, kancera i mnogih drugih sličnih oboljenja kod kojih su ljekari ostali nemoćni. Sve ove bolesti, u skoro sto odsto slučajeva, izazivaju džini – tvrdi Orahovac.

On objašnjava da, kao što među ljudima postoje dobri i loši, odnosno, vjernici i nevjernici, takođe je, kaže, uzvišeni Bog i među džinima sproveo istu kategorizaciju.

– Zbog toga imamo dobre džine, koji su u stanju da pomognu dobrim ljudima, vjernicima, ali imamo i najveći broj džina nevjernika ili loših džina koji utiču na izazivanje određenih patnji i boli kod ljudi. Zli džini pomažu zlim ljudima, zbog toga što zli ljudi, da bi nekome nanijeli štetu, patnju, oboljenje, nesreću, izazvali ubistvo i tome slično, moraju za sprovođenje istog čina da zatraže pomoć od džina nevjernika. Da bi dobili njihovu pomoć, oni sami moraju učiniti stepen širka – odnosno nevjerstva. Svaki njihov potez mora biti ne samo svjestan, već mora biti koncentrisan i požrtvovan na činjenje tih velikih grijeha i prestupa bez kojih ne bi mogli pridobiti njihovu pomoć. Znamo za slučaj, najviše kod žena, koje ujutro prije svitanja ili naveče, odlaze na groblja pa svlače odjeću sa sebe, legnu na grob ljudi koji su na ovom svijetu uživali neku od titula. Na taj način one pridobijaju pomoć džina nevjernika, a njih najviše ima na tim mjestima jer tu čekaju svoj plijen. One dozvoljavaju džinima ulazak u njih da bi ih oni seksualno iskorišćavali, a za uzvrat im džini pružaju određene usluge – objašnjava Orahovac i dodaje da postoje i druge metode za pridobijanje džina.

– Radi se o sihirbazima ili mađioničarima koji se usamljuju u neku tamniju prostoriju, preporučuje se da im to bude prostorija koja u sebi sadrži određenih nečisti, na primjer štala. Tu zapali vatru, uzme tamjan grdnog mirisa i izgovara određene talismane sa namjerom da prizove džine nevjernike. Tada tom siherbazu odnosno mađioničaru, dolazi vođa tog plemena, odnosno, džina nevjernika. Naravno, ne dolazi u njegovom prirodnom obliku, odnosno, liku jer je običnom čovjeku zabranjeno vidjeti džina. To su mogli samo božji poslanici. S obzirom da je Bog stvorio ta stvorenja objavio je i način, odnosno, metod izlječenja, a još bolje preventivnog djelovanja ili zaštite. Božiji miljenik i poslanik Muhamed je rekao da Bog nije ostavio nijednu bolest za koju nije ostavio i lijeka – objasnio je šeih i naglasio da se procedura liječenja Kur”anom razlikuje od procedure i metode onih koji u toku jednog dana mogu primiti preko 40 ljudi.

– To liječenje se svodi na samo par minuta za svakog od tih klijenata. Nijedan ljekar ne može za to vrijeme da da dijagnozu o nečijem stanju. Oni ih, u stvari, primaju samo na dva minuta zato što oni ne žele da se suoče sa problemima koji ti ljudi imaju. Ukoliko bi se zadržali duže postoji mogućnost da džini, odnosno siher sa oboljelog pređe na njega. Oni se ne prihvataju ovog metoda liječenja, jer je to veoma teško. Znam mnoge moje kolege sa studija u Kairu koji su sa mnom pohađali tu oblast da su liječeći druge sami oboljeli, najveći broj je obolio zbog toga što su nespremni ušli u boj sa džinima nevjernicima, šejtanima… Ja se njih ne bojim i uvijek ih pobijedim – kaže ovaj mladić.

Tog dana, u džamiji, ljudi su se borili protiv nečastivog. U božijem hramu, u kojem je zbog jakog nevremena u Malesiji nestalo struje, nedostajao je samo đavo, da svojim ružnim likom potvrdi svoje postojanje.

Kur”an liječi sve

– Svaki čovjek u sebi ima šejtana. Svi oni koji imaju problema, bez obzira da li se radilo šejtanu, džinu nevjerniku ili sihiru, odnosno, magiji, uroku i da ne nabrajam sve ostale podvrste koje spadaju pod ove nazive, uzvišeni Bog je spustio lijek u Kur”an za sve ove vrste, tako da ta sveta knjiga omogućava izlječenje. Ukoliko su osobu opsjednuli džini ili sihr, onda je mogućnost ponovnog oboljenja veća. Ali ukoliko posluša naše savjete i udalji se od svih onih poroka i faktora koji bi mogli ponovo uticati na njegovo oboljenje, biće trajno zaštićena. – tvrdi Orahovac.

On je prije pet godina objavio knjigu “Izliječi se rukom Kur”ana i suneta”, a video-snimci obreda liječenja idu iz ruke u ruku i van granica Balkana.

Zli duhovi stradaju i od vatre

Istjerivanje nečastivog traje oko 40 minuta, a kako kaže Orahovac, “božije riječi pogađaju džine kao strijele”. Kada ne žele da napuste tijelo, žrtve koriste se metode spaljivanja zlih duhova.

– Spaljivanje džina unutar tijela postiže se molitvama, Kur”anski citati stvaraju vatru oko njega. Nakon što se povrati iz transa, pacijent i sam osjeća tragove spaljivanja koji su se zbili unutar njegovog tijela. Osjeća čak i miris, koji izlazi mokrenjem ili izmetom. Bitno je reći da se džin može i udaviti. Kao što u medicini postoje posebne terapije za različite bolesti, postoje i posebne metode za uništenje džina. Prije nego što se džin ubije mora se od njega zatražiti da postane vjernik. Na taj način božija milost se spušta na njega, a od njega se traži da izađe iz tijela – priča Orahovac.

On kaže da džini čine paralelni, nevidljivi svijet, i da u njihovo postojanje ne treba sumnjati.

Fejzić: prvo kod ljekara, pa kod hodže

Reis Islamske vjerske zajednice u Crnoj Gori efendija Rifat Fejzić objasnio je “Vijestima” da, prema islamskom vjerovanju, postoje nevidljiva bića džini iz, takozvanog, paralelnog svijeta, koja napadaju ljudsko tijelo. On je objasnio da se hodže u džamijama bave vjerskim obredima njihovog istjerivanja, ali je, ipak, preporučio svima onima koji osjećaju slabosti, fizičke ili psihičke prirode, da pomoć prvo zatraže od ljekara.

– Džini su nevidljiva bića, koja se javljaju u različitim oblicima djelovanja i moćni su da ispunjavaju razne, nekad, teške zadatke, koje ljudska bića ne mogu da dosegnu. U Islamu je priznato njihovo postojanje, ali se ispituje i odnos tih bića sa ljudima – kazao je on, ističući da prema islamskom vjerovanju postoje dva svijeta – nevidljivi i ovozemaljski, vidljivi.

Uprkos liječenju pomoću dova, Fejzić preporučuje svima, koji osjećaju slabosti, da prvo zatraže stručnu medicinsku pomoć.

– Islam priznaje medicinu kao nauku i Muslimani su kroz istoriju dali velik doprinos njenom razvoju. Ukoliko se poslije svih medicinskih pretraga primijeti da nema olakšanja, onda treba tražiti pomoć hodža, koji su edukovani za iscelivanje, odnosno, istjerivanje džini – naglasio je Fejzić.

Poglavar Islamske vjerske zajednice upozorio je da postoji mnogo zloupotreba, odnosno, ljudi koji se bez osnova bave ovim poslom i zarađuju na tuđoj nevolji.

– Nagasiću, osobama koje obavljaju takve obrede, prevashodno treba da bude cilj pomaganje drugim ljudima. Nažalost, u posljednje vrijeme ima mnogo zloupotreba ljudi, koji nemaju ni osnovno islamsko obrazovanje, a naplaćuju tuđu nevolju – istakao je on.

Fejzić je objasnio da su uticajima džina “podložne osobe koje se nalaze na granici bola i tuge ili sreće”.

Kao odbrambeni mehanizam i oružje protiv džina, Fejzić je naveo duhovnu i fizičku čistoću, koju propovijeda islam, kao i izbjegavanje negativnih misli, u kojima je velika koncentracija loših džina.

J.Muminović